TRENING BRZINE KOD SPORTAŠA

Trening brzine jedan je od najvažnijih aspekata programa treninga sportaša. Treneri u sportu često koriste termin poboljšanje maksimalne brzine, tehnike trčanja ili agilnosti. Većina sportaša želi trčati brzo što je u redu, ali gledajući sprintere svjetske klase možemo vidjeti da se maksimalna brzina ne postiže prije otprilike 50-60m. Rijetko se može čuti da netko radi na akceleraciji. To uzrokuje probleme u sportu. Cilj je poboljšati 0-60m auto svijeta.

SPORTAŠI TREBAJU TRENIRATI ZA SNAGU I EKSPLOZIVNOST KAKO BI POBOLJŠALI BRZINU

Stavljanje sile u tlo važno je pri razvoju brzine i ubrzanja. Brzina i vertikalni skok imaju jaku korelaciju kao i snaga donjeg dijela tijela i vertikalni skok. Postati brz može biti jednostavno i komplicirano u isto vrijeme. Kako bi se poboljšalo ubrzanje i brzina, svaki program funkcionalnog treninga trebao bi imati pravilnu progresiju snage donjeg dijela tijela, pliometrijski trening i razvoj brzine. Veliko je pitanje pri izradi ovih programa koje vježbe izvoditi, koliko često ih izvoditi, koliko daleko ih izvoditi i omjer odmor/rad.

• Svaki trening brzine trebao bi se raditi nakon 10 minuta dinamičkog zagrijavanja i rada na agilnosti.

• Pliometrija se radi nakon zagrijavanja i prije sprinta što osigurava dobar kontrakcijski most do sprinta.

• U svakoj fazi se povećava volumen ili intenzitet.

Program razvoja brzine podijeljen je u tri trotjedne faze:

• Nenatjecateljska brzina: jednostavne vježbe koje djeluju na prvih nekoliko koraka. Radite na početnoj tehnici, brzini prvog koraka. Sportaši se ne bi trebali utrkivati ​​ili natjecati u ovoj fazi. Primarna vježba u ovoj fazi je naginjanje prema naprijed, pad i trčanje.

• Kratka natjecateljska brzina: Natjecateljske vježbe uključene su u ovu fazu. Natjecateljski poticaj može biti teniska loptica. Ova faza se sastoji od sprinta ispuštanjem loptice iz početnih pozicija s dvije ili jedne noge. Sprintovi s ispuštanjem loptice potiču ubrzanje bez opterećenja tetiva koljena i fleksora kuka.

• Duga natjecateljska brzina: Sprintevi hvatanja ili korištenje pojasa za hvatanje izvode se iz stojećih i ležećih početnih položaja. Sportaševa ubrzanja se koriste u natjecateljskoj atmosferi i ograničena su na zonu od 10-30 m.

"SLED" TRENING

Često možemo vidjeti sportaše koji trče “lijepo”, ali ne i brzo. "Sled" trening izvrsna je vježba za rad na posebnoj i specifičnoj snazi ​​potrebnoj za brzo ubrzanje. Mnoga istraživanja pokazuju da se veća brzina trčanja postiže većom silom na tlu, a ne većim brojem pokreta nogu. "Sled" pomaže premostiti trening s utezima i tehnkiku trčanja te radi na specifičnim mišićima potrebnim u sprintu. U brzini trčanja, većina sile dolazi od hiperekstenzije kuka, što je specifična snaga, a "sled" uči sportaše da proizvedu potrebnu silu koja ih pokreće naprijed. Može se podijeliti na posebnu i specifičnu snagu:

• Posebna snaga: Pokreti s otporom i naglasak na dinamici zgloba. Marširanje sa "sled" bila bi posebna snaga.

• Specifična snaga: Pokreti s otporom koji oponašaju zglobni pokret. Trčanje sa "sled" spada u kategoriju specifične snage.

Marširanje sa "sled" se obično izvodi s velikim opterećenjem prvih nekoliko tjedana programa.

Sprintevi sa "sled" izvode se s manjim opterećenjem zadnjih nekoliko tjedana programa. Težina "sled-a" ovisi o kvaliteti izvedbe vježbe. Ako sportaš može zadržati dobro držanje i imati kvalitetnu tehniku na velikim utezima, onda nema razloga za spuštanje težine. Čim vidite da sportaš treba promijeniti mehaniku trčanja kako bi proizveo pokret, onda je težina preteška. Težina "sled-a" mora biti manja na travi i teža na umjetnoj travi.

Trening sa "sled" možda neće poboljšati najveću brzinu sportaša, ali će mu pomoći da bude brži. Većina sportova bi se trebalo fokusirati na ubrzanju, promjeni smjera i rijetko o postizanju najveće brzine. "Sled" trening mogu biti karika koja nedostaje za razvoj brzine, a nerazumijevanje istraživanja i terminologije može biti razlog zašto ih ne koristimo u našim programima.